Prije nekog vremena od kolege Vjeke dobio sam na poklon, jedan bunt čestitki. Našlo se tu čestitki za razne prigode i blagdane, za Uskrs, za imendane te za Božić. Preslagujući prije neki dan kutiju sa mojim starinama, “naletio” sam i na te čestitke i pomislih zašto ih ne pokazati i drugima, a i Božić je uskoro. Nastavi čitati “Božićne čestitke”
Ovaj kratki članak trebao bi ukazati na dio lokacija u gradu Požegi i njenoj bližoj okolici na kojima se nalaze posmrtni ostatci poginulih ili ubijenih pripadnika poražene Hrvatske vojske na završetku II. svjetskog rata, ali i u razdoblju nakon njega. Većina ovih lokacija gotovo je nepoznata široj javnosti, kao i detalji oko stradavanja.
Ovaj popis nije konačan i nastao je na temelju jednoga moga većeg projekta o žrtvama II. svjetskog rata i poraća koji još nije završen. Uz mjesta stradanja u članku je obrađena i spomen ploča u novoj Požeškoj gimnaziji.
Prilikom pisanja članka koristio sam se dostupnom literaturom, te arhivskom građom iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, odjel u Požegi. U ovom članku nisu navedeni pojedinačni izvori i sl. no koga zanima može mi se obratiti i vrlo rado ću mu dostaviti originalnu verziju sa svim navodima.
Ovaj članak, tj. popis, u budućnosti će sigurno doživjeti reviziju i nadopunu. Naime, vjerujem da sam uspio obraditi tek jedan mali djelić literature i arhivske građe koji bi mogao biti koristan za ovu temu. Također bi bilo vrlo korisno da se izvrše sondiranja i iskapanja pojedinih lokacija, jer se ovako većina informacija temelji na iskazima svjedoka i za sada oskudnim informacijama iz arhivske građe.
Ukoliko koji čitatelj ovog članka ima kakvu konstruktivnu kritiku na ovaj članak ili ima kakav podatak koji je voljan ustupiti, dostupan sam na e-mail: drago.stokic@gmail.com Nastavi čitati “Mjesta stradanja hrvatskih vojnika na kraju II. svjetskog rata i u poraću, u Požegi i bližoj okolici”
Dugo sam mislio da sam ovaj tekst zauvjek izgubio ili da sam sam ga možda samo sanjao… srećom, prošlog proljeća sam spasio dva stara hard diska i danas sam ga uspio “locirati”.
Ovaj tekst je zanimljivo svjedočanstvo iz prve ruke, mladića koji se kao izbjeglica našao u našoj Velikoj. Vrijedno ga je podijeliti i sačuvati kao vrijednu uspomenu na jedna teška vremena.
Tekst je prenesen iz internet izdanja Derventskog lista iz 2002. g.. Autor teksta je Elvedin Hadžihasanović – Šiljo.
Da se nikada ne zaboravi
“POGLED PREKO RAMENA”
U ovom prilogu želja mi je pisati o ljudima i vremenima, te stvarima koje dolaze na površinu samo onda ako neka “golema” nevolja zadesi te ljude i prostore na kojima žive. Neće ovo biti vraćanje filma unazad da bi se pokušali dobiti odgovori ko je i za šta kriv-ko je uticao da nam se desila kataklizma ovakvih razmjera. Svađu je uvijek lako započeti, pogotovo među nama Balkancima. Kako ljude spominjati i hvaliti po njihovom dobru-to je kod nas, skoro pa, nemoguće. A vjerovali ili ne, i to se nekada zna desiti. Obično se desi onda i tamo gdje se čovjek najmanje nada, tamo gdje ni ne pomišlja da će mu biti pružena ruka dobrodošlice. Ovo je priča o jednom takvom slučaju koji se desio dok smo prolazili kroz najcrniju fazu svog postojanja, raseljeni i protjerani sa vlastitih ognjišta, poslani negdje odakle se više nikada ne bi trebali vratiti. Priča je ovo o Slavonskoj Požegi, o selima oko nje i predivnim ljudima koji, u teško vrijeme i za njih same, pronađoše dodatni atom snage da pomognu Bosancima, da pomognu Dervenćanima.
Ovaj članak je napisan za i objavljen na stranicama www.croatiarediviva.com povodom 25 godina od stradanja voćinskih civila od strane četničkih bandita. Kako se Voćin nalazi blizu Velike smatram da ima smisla ga objaviti i na ovim stranicama.
Ove godine navršava se 25 godina od strašnog zločina nad civilima u Voćinu i okolici koji su počinili četnički banditi 13. prosinca 1991. godine.
Nastavi čitati “VOĆIN – 25 GODINA OD SRPSKOG ZLOČINA NAD HRVATSKIM CIVILIMA”
Htio sam nešto napisati povodom rođendana dvojice istaknutih politačara, Antuna i Stjepana Radića, ali odlučio sam ne donositi faktografske činjenice koje se tako i tako mogu naći i na internetu. Onaj koga zanima nešto više o čistim činjenicama, a ne želi uzeti knjigu u ruke, može skoknuti na: Nastavi čitati “Braća Antun i Stjepan Radić”
Sedamdeset se godina navršava od kraja krvavog drugog svjetskog rata. U subotu 16. svibnja obilježiti će se i stradavanje hrvatskoga naroda na Bleiburgu i Križnom putu….
Krvavi danak toga rata platili su i župljani župe Velika. Ginuli su kao vojnici, ali i kao civili. Neki su dostojno sahranjeni dok se za neke ne zna gdje im je grob. Neke žrtve još uvijek imaju obitelji, a neke su obitelji nestale iz našeg kraja iz raznih razloga.
O onima koji su poginuli kao hrvatski ili njemački vojnici, nakon rata se nije smjelo govoriti. Mnogi su pali u zaborav, a nekima nikada nije odan dužan pijetet…
Da li je netko čuo za ovoga glumca i pjesnika iz Velike?
Ja sam slučajno naletio na njega u Godišnjaku Njemačke narodnosne zajednice VDJ Jahrbuch 2003. Tamo stoji kratko: “Zlatko Eiher, rođen 1900. u Velikoj. Završio Gimnaziju u Požegi. Glumac i pjesnik u Zagrebu. Umro 30. kolovoza 1933. godine u Zagrebu.”
U online dostupnim izvorima daljnjim istraživanjem nisam pronašao mnogo. Sin je veličkog učitelja Milana Eichera i osnovnu školu je polazio u Velikoj. 1919. je maturirao u požeškoj Gimnaziji. 1927./1928. bio je u zagrebačkom teatru. I to je to… više nigdje ništa, barem za sada. Bilo bi lijepo pronaći nešto više o ovom našem suseljanu, a možda je negdje ostalo nešto sačuvano od njegovog pjesničkoga stvaralaštva.
