Svetozar Borojević – crtica povodom stote godišnjice smrti

Ove godine, 23. svibnja, navršilo se punih sto godina od smrti feldmaršala Svetozara Borojevića1. Iako nije bio Požežanin, niti iz požeškoga kraja, Borojević je na neki način vezan i za naš kraj. U Požegi i okolici je boravio najmanje dva puta za vrijeme vojnih vježbi (1907. i 1910.), a pod njegovom komandom borili su se i ginuli vojnici iz našega kraja. Želio sam se više posvetiti Borojeviću i njegovim vezama sa našim krajem, ali zbog obaveza i trenutne situacije sa Coronom to nažalost nisam uspio. Prelistavajući neke zabilješke prisjetio sam se jednog zanimljivog teksta kojega je Ivan Jakovina2 objavio u svojoj knjizi “Svaštara Maloga Pajde”3. Tekst je vrlo zanimljiv i vrijedan, pa sam odlučio iskoristiti ga povodom ove obljetnice. Za nas Veličane posebno je interesantno što je Borojević ostavio traga i u našem selu. Svi oni koji žele saznati više o feldmaršalu Borojeviću mogu pronaći mnoštvo podataka na poveznicama ispod teksta.

FELDMARŠAL SPASIO VELIČKO ZVONO

Jedan od najuspješnijih vojskovođa austrougarske vojske u  I. svjetskom ratu bio je hrvatski Srbin, Svetozar Borojević (1856. – 1920.). Rođen je u selu Umetići, pokraj Hrvatske Kostajnice. Prvo odličje zaslužio je 1878., istaknuvši se u opsadi Sarajeva, a posljednje, posthumno, 1932., tako  postavši najodlikovanijim austrougarskim časnikom. Počiva na carskom vojnom groblju u Beču. Posebice se istaknuo u sukobima s Rusima u Galiciji i na Karpatima (1914./1915.), a vrhunac slave i čin feldmaršala zaslužuje ratujući protiv Talijana na Soči, potkraj rata. U tim borbama, u njegovim postrojbama najviše je Hrvata, Slovenaca i bosanskih muslimana.

I moj djed, Mihael Molnar — Mijan iz Slav. Broda, bori se pod njegovim zapovjedništvom u Galiciji. Rado sam slušao njegove ratne doživljaje, kao i Ivana Brletića, koji je 50-tih bio ravnatelj škole u Brestovcu, a ja mladi učitelj u Jeminovcu. Kao časnik, I. Brletić borio se pod zapovjedništvom S. Borojevića na Soči i sudjelovao u prodoru do rijeke Piave. Iako teško ranjen, uspio je zarobiti talijansku pukovsku zastavu, za što je primio visoko odličje.

Od svega je najinteresantnije da je, tada general, S. Borojević za vrijeme vježbi austrougarske vojske, 1907. godine, svoj stožer imao u Velikoj. Tamo je njegov vojni orkestar priredio koncert u dvorištu crkve sv. Augustina, a jedna skladba je izvedena uz pratnju najvećega Zvona, postavljenog u toranj, 1733. Po zapovijedi, zvona su 1918. trebala biti pretopljena za vojne potrebe. Žaleći se S. Borojeviću, Veličani su sačuvali najveće Zvono, a tri manja su predana vojsci.

  1. Svetozar Borojević od Bojne, Umetić, kod Kostajnice, 2. prosinca 1856. – Klagenfurt, 23. svibnja 1920. Wikipedija
  2. Ivan Jakovina, Lukavac (BiH), 2. rujna 1934. – Požega, 14. rujna 2011., učitelj, knjižničar, novinar i publicist.
  3. Ivan Jakovina: Svaštara Maloga Pajde, Grad Požega i Turistička zajednica grada Požege, Požega 2009.

Dodatne poveznice:

  1. Drago Roksandić: Svetozar Borojević od Bojne (1856-1920) Lav ili Lisica sa Soče? PDF
  2. Vojskovođa Svetozar Boroević, Katalog izložbe PDF
  3. Danijela Marjanić: Svetozar Borojević od Bojne – zapovjednik austrougarskih postrojbi na Jugozapadnom (talijanskom) bojištu u Prvom svjetskom ratu 1915.-1918. PDF
  4. Danijel Tatić: Feldmaršal Svetozar Borojević, knjiga, za naručiti
  5. Svetozar Borojević – Wikipedija
  6. TV Kalendar – YouTube
  7. Tekstovi u Večernjem listu

Jedna misao o “Svetozar Borojević – crtica povodom stote godišnjice smrti

  1. Mirko Ćaćić

    Vrlo zanimljiv tekst. Pokojni Mladen Trnski je napravio izvrsnu tv emisiju Bitka na Soči, stoji u arhivi HTV. U Hrvatskoj ratnoj i vojnoj povijesti od Pavičića stoji “taj genijalni strateg”
    Čovjek sa najvišim činom, a da nije Austrijanac u Austrougarskoj vojsci. Zahvaljujući Borojeviću Talijani nisu prodrli u Sloveniju i Hrvatsku na kraju 1. sr., njihovo groblje od vojnika do generala je ogromno na Soči. Borojević je pročitao Talijane i povukao vojsku kada su oni vršili topničku priremu. U današnje vrijeme ljudi jako malo znaju za Borojevića, za Juge se o njemu nije pričalo, zna se zašto. I Austrija ga je poslije premjestila u Beč, kada im je došlo iz dupeta u glavu.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s