KRATAK OSVRT NA 100. GODIŠNJICU OTVORENJA PRUGE POŽEGA-VELIKA I NA 100 GODINA OD POČETKA PRVOGA SVJETSKOGA RATA*

Prošle godine, kada je u organizaciji OTK “Velikaši” organizirana prva vožnja starodobnih bicikala, napisao sam kratki članak povodom stote obljetnice otvorenja pruge Požega-Velika i stote godišnjice početka I. svjetskog rata. Ta vožnja je nažalost bila jedina organizirana proslava ove dvije obljetnice u našem mjestu iako su ovakva dva velika događaja svakako zaslužila veću pažnju.

Iako sam nakon toga skupio dosta nove građe, nažalost ne stignem to uobličiti neki novi tekst, rad. Prekosutra je 101 godina kako vlak prometuje na relaciji Požega-Velika, pa eto kopiram tekst prošlogodišnjeg članka:

Zgrada željezničkog kolodvora u Velikoj
Zgrada željezničkog kolodvora u Velikoj

1914. godina donijela je Velikoj željeznicu i Veliki rat, događaje koji su znatno utjecali na živote i budućnost žitelja Velike i veličkog kraja.
Radovi na pruzi započeli su u posljednjim danima srpnja 1914., a završili u studenom. Prugu je sagradilo Dioničarsko društvo Slavonske vicinalne željeznice s sjedištem u Budimpešti. Svečano otvorenje održano je 18. studenoga 1914., kada su se vlakom od Požege do Velike i nazad, provezli razni uglednici i na taj način otvorili prugu za redovan promet.

Komande ručne kontrole za upravljanje rampom i signalnim uređajima
Komande ručne kontrole za upravljanje rampom i signalnim uređajima

Pruga je izgrađena u dužini od 11.8 kilometara, do današnjeg kolodvora u Velikoj, iako je planirano da završi u župnom šljiviku. Kao i kod većine veličkih događaja i pri dolasku pruge bilo je nezadovoljnika koji su galamili da im je pruga presjekla i odnijela polje, pokvarila livade i slično. Čak su optuživali i župnika Ivana Vukelića, koji se zalagao da željeznica dođe u Veliku, da mu je za to plaćeno.
Od tada do danas prođe 100 godina kako vlak prometuje.

Okretaljka za okretanje parnih lokomotiva
Okretaljka za okretanje parnih lokomotiva

Uz prijevoz putnika vrlo je važan bio i transport tereta, posebice drvene mase iz papučkih šuma i kamena iz veličkih kamenoloma. Nažalost, danas je malo i putnika, ali i tereta za prijevoz. Pruga je obnovljena 2013. i na pruzi je omogućena brzina vlakova do 60 km/h. Na današnjem željezničkom kolodvoru, uz glavnu kolodvorsku zgradu, iz prošlih vremena ostala je sačuvana okretaljka za okretanje parnih lokomotiva i garaža za lokomotivu u čijem tornju je spremnik za vodu. Nažalost, ovi objekti su u jako lošem stanju i prijeti ima totalno propadanje.

Ložiona - u njoj su se lokomotive nadopunjavale vodom, te pripremale za vožnju. Voda je dolazila kanalom  iz Veličanke.
Ložiona – u njoj su se lokomotive nadopunjavale vodom, te pripremale za vožnju. Voda je dolazila kanalom iz Veličanke.

Uz ovu prugu, Veličani se sjećaju i uskotračnih pruga koja je služila za izvlačenje drveta iz šume i transport kamena. Prvu takva prugu, na konjski pogon, izgradilo je vlastelinstvo Kaptol, od Češljakovaca do kolodvora u Velikoj, 1915. godine. U narodu se udomaćio naziv „guttmanova pruga“ što je nažalost pogrješno, ali o tome drugom prilikom.
Veliki, odnosno I. svjetski rat nije zaobišao niti Veliku i njezinu okolicu. Mobilizacija u požeškom kraju je proglašena u nedjelju ujutro, 28. srpnja 1914., a mobilizirani su odlazili vlakom sa požeškog kolodvora. Rat je sa sobom donio epidemije (šarlah, kolera) i nestašice prehrambenih namirnica (brašno, šećer, kava…) koje su dosta utjecale na život stanovništva ovih krajeva. Za potrebe izrade oružja skupljan je metal , pa su čak skidana i crkvena zvona. Tako su 1918. sa veličke crkve skinuta tri zvona. Bilo je predviđeno i skidanje četvrtoga zvona, ali na intervenciju župnika kod generala Borojevića, najveće zvono u čast Franje Asiškog (izliveno 1733.) nije skinuto i dan danas zvoni u veličkom zvoniku. Iako je život i u ovom kraju zbog rata bio težak, bilo je područja gdje je bilo još i teže. Tako je u travnju 1918. na područje Velike i Kaptola došlo 59 djece iz Bosne kako bi se prehranila do kraja rata. Krajem 1918. Velika, a pogotovo okolica, zahvaćena je djelovanjem Zelenog kadra. Tako su nastradali vlastelinstvo u Trenkovu i zapaljen je župni dvor u Stražemanu. U „Status animarum“ župe Velika nalazimo i nekoliko poginulih Radovančana u prvom ratu: Ivo Bešlić, Stipo Petrinić, Marin Samardžić, Karlo Stanić, Nikola Zec. Nažalost, do sada nije napravljen kompletan popis poginulih u I. svjetskom ratu župe Velika ili sa područja veličke općine, a nije niti istraženo ovo burno povijesno razdoblje.
Autor teksta: Drago Štokić

*Naslov je od originalnoga teksta pa je zato 100 umjesto 101 godina

Popis literature i izvora dostupni kod autora teksta na upit

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s