Braća Antun i Stjepan Radić

Htio sam nešto napisati povodom rođendana dvojice istaknutih politačara, Antuna i Stjepana Radića, ali odlučio sam ne donositi faktografske činjenice koje se tako i tako mogu naći i na internetu. Onaj koga zanima nešto više o čistim činjenicama, a ne želi uzeti knjigu u ruke, može skoknuti na:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Antun_Radi%C4%87

http://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Radi%C4%87

braca_Radic

Stjepan i Antun Radić

Fotografija preuzeta s http://os-brace-radica-klostarivanic.skole.hr/skola/povijest

Ono što je meni interesantno je to da su Antun, a pogotovo njegov brat Stjepan cijelo vrijeme do osamostaljenja Hrvatske bili na jedan način simbol hrvatstva i ideje o slobodnoj Hrvatskoj. Nažalost, čini mi se da u današnje vrijeme nekako blijedi uspomena na njih, pogotovo kod mlađih generacija.

Na kući od mojih pokojnih djeda i bake u Velikoj, a također u toj kući su mi živjeli i pradjed i prabaka, te je u njoj rođen i moj otac, od kada ja pamtim stajala je ploča “Ulica Stjepana Radića” i ispod nje broj 2. Dakle, bila je tamo i za bivše Jugoslavije. Kuća se inače nalazi na polovini sela, kod “vrabića mosta”, a uz nju je oduvijek i bunar s dobrom hladnom vodom. Kako se nekada na veličke bazene ili na planinarenje u Veliku dolazilo vlakom, znali su navraćati na vodu putnici namjernici. Prema pričama bake i prabake često se znalo dogoditi da mladi sjednu u jarak ispred kuće, ispod table “Ulica Stjepana Radića”, i da zapjevaju onu našu staru “Kad je Stjepan Radic umirao” i još pokoju i onda nastave prema bazenima ili nekom vrhu na Papuku. Mislim da danas tu tablu više nitko i ne primjećuje, a i da riječi pjesme pamte samo oni stariji. Nije se samo zaboravilo na braću Radić, nego i na puno drugih stvari, ali vremena se mijenjaju pa valjda to tako mora i biti. Možda jednom opet dođe vrijeme kada će se pjevati stare pjesme s onim istim žarom kao recimo 1990. i 1991., samo ne daj Bože zbog rata.

Evo riječi pjesme, da se ipak ne zaborave do kraja:

U tisucu devetoj stotini
u dvadeset i osmoj godini
jednog jutra usred Beograda
puno tuge i jos vise jada

U Skupstini pistolj opalio
Stjepana i Pavla pogodio
Hrvatska je majka zaplakala
braca Radic za Hrvatsku pala

Kad je Stjepan Radic umirao
Hrvatsku je bracu dozivao
oj, Hrvati, braco, moja mila
nasa majka Hrvatska je ziva

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s