Velika, razglednica

Kolera u Velikoj 1915. godine

– kratka crtica iz veličke povijesti –

Kroz povijest  svijetom su harale razne boleštine koje su odnijele mnoge živote. Takve pošasti nisu zaobilazile niti našu Veliku. Velečasni Mirko Roginić u “Dodatku” knjige “Velika” (Paškal Cvekan, Velika,  1982. godina) navodi tako da je 1904. godine umrlo 30 djece od šarlaha, a da je 1915. vladala kolera. Na internetskom portalu 034portal.hr možemo čitati tekst “Požega u doba epidemije 1739. godine” u kojemu Dražen Muljević opisuje kako je bilo kada je kuga zahvatila Požegu i okolicu. Dakle, nevolje, ratovi, pošasti, bolesti nisu ništa novo,  samo smo mi “novi” pa ne pamtimo ono što je nekada bilo. Tako je i danas sa ovom nesretnom Coronom…

Za veličane je posebno zanimljiv zapis u Spomenici župe Velika o tome kako je tadašnji župnik Ivan Vukelić* bio u karanteni, a od kolere je tada umro velički zvonar Tomo Zvekić. Ovdje donosim prijepis dijela teksta iz Spomenice u kojem  župnik Vukelić opisuje događaje oko smrti zvonara i svoje izolacije u župnom stanu:

“… Spomena je vrijedno, da je u župnom stanu te godine početkom srpnja obolio na koleri Tomo Zvekić iz Velike, crkveni tutor i zvonar. Preko noći pozlilo mu, a sutradan prevezen u svoju kuću preminuo je u 3 s. poslijepodne. Uslijed toga, nakon što je liječnik ustanovio simptome kolere, bio je i župnik i svi ukućani njegovi internirani u karantenu i nisu iz stana smjeli nikamo na cestu. Dakako da je pritom, kao i obično u takovima prilikama, bilo svakojakih liječničkih odredbi, da im se samo nasmiješ.

Tako župnik nije smio na ulicu – ali u crkvu je smio i tamo obavljao svoju službu, dakako u doticaju sa župljanima, s kojima nije smio doći blizu na ulici. Bili su to dani za pisca ovih redaka vrlo teški i neugodni. Najviše zato, što se kao župnik nije smio pohadjati, odnosno providiti bolesne župljane te su nekoji umrli bez vjerske utjehe – sine cruce et luce. Takav bio Befehl – makar se župnik potuživao na ovlačujuće faktore ali nije bilo (nečitko) i tako 15 dana morade župnik biti kao u zatvoru. Hvala Bogu i zato! …”

Nažalost nije mi poznato koliko je veličana umrlo od kolere. Trebalo bi proći kroz Maticu umrlih za 1915. i istražiti to pitanje. Također, za Veliku tj. župu sv. Augustina do sada nije napravljen popis poginulih u Prvom svjetskom ratu. Dakle, za povjesničare ili one za one koji su voljni istraživati puno je još posla oko veličke povijesti.

Za one koji žele pročitati više o koleri i o Prvom svjetskom ratu preporučujem Zbornik radova “Srijem u Prvom svjetskom ratu” i katalog izložbe “Iza bojišnice – živjeti u Brodu na Savi 1914.-1918.” .

Eto, toliko za ovaj put… do neke nove prilike i novoga teksta.

Drago Štokić

*Ivan Vukelić (*22.VII.1869., +1.IV.1930.). Rođen je u Gospiću, Senjsko-modruška biskupija. Svećenički red primio je 1893. Bio je duhovni pomoćnik Anti Abjanoviću u Martinskoj Vesi, zatim u Svetom Đurđu Ludbreškom i Lipniku. Kao upravitelj župe službuje u Pleternici (1901.-1902.), te je župnik u Velikoj (1902.-1930.). Umro je od raka u bolnici u Zagrebu. Pokopan je na mirogoju. Izvor: Stjepan Razum, Leksikon svećenika Zagrebačke metropolije (u pripremi).

 

Božićna čestitka

Božićne čestitke

Prije nekog vremena od kolege Vjeke dobio sam na poklon, jedan bunt čestitki. Našlo se tu čestitki za razne prigode i blagdane, za Uskrs, za imendane te za Božić. Preslagujući prije neki dan kutiju sa mojim starinama, “naletio” sam i na te čestitke i pomislih zašto ih ne pokazati i drugima, a i Božić je uskoro. Nastavi čitati “Božićne čestitke”

NK Papuk 90 godina

NK Papuk – 90 godina

Preslagujući neke moje memorabilije naletih na značku NK Papuk koja je izdana povodom 50 obljetnice osnutka, 1979. godine. I onda mi sine u glavi, čekaj, sada je 2019. i to znači NK Papuk slavi ove godine 90. rođendan! Lijepa obljetnica… odmah sam još malo prekopao po kutiji i pronađoh po još koju zanimljivu stvarčicu. Nažalost nemam knjigu koja je izdana povodom te obljetnice, to mi nedostaje za neki smisleniji i duži tekst. Požeške Novine su tih godina izvještavale jedino o nogometnim klubovima iz grada, a o ostalim klubovima možemo saznati većinom usputno, vezano uz neku proslavu ili slično. Nastavi čitati “NK Papuk – 90 godina”

Mjesta stradanja hrvatskih vojnika na kraju II. svjetskog rata i u poraću, u Požegi i bližoj okolici

Ovaj kratki članak trebao bi ukazati na dio lokacija u gradu Požegi i njenoj bližoj okolici na kojima se nalaze posmrtni ostatci poginulih ili ubijenih pripadnika  poražene Hrvatske vojske na završetku II. svjetskog rata, ali i u razdoblju nakon njega. Većina ovih lokacija gotovo je nepoznata široj javnosti, kao i detalji oko stradavanja.

Ovaj popis nije konačan i nastao je na temelju jednoga moga većeg projekta o žrtvama II. svjetskog rata i poraća koji još nije završen. Uz mjesta stradanja u članku je obrađena i spomen ploča u novoj Požeškoj gimnaziji. 

Prilikom pisanja članka koristio sam se dostupnom literaturom, te arhivskom građom iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, odjel u Požegi.  U ovom članku nisu navedeni pojedinačni izvori i sl. no koga zanima može mi se obratiti i vrlo rado ću mu dostaviti originalnu verziju sa svim navodima.

Ovaj članak, tj. popis, u budućnosti će sigurno doživjeti reviziju i nadopunu. Naime, vjerujem da sam uspio obraditi tek jedan mali djelić literature i  arhivske građe koji bi mogao biti koristan za ovu temu. Također bi bilo vrlo korisno da se izvrše sondiranja i iskapanja pojedinih lokacija, jer se ovako većina informacija temelji na iskazima svjedoka i za sada oskudnim informacijama iz arhivske građe.   

Ukoliko koji čitatelj ovog članka ima kakvu konstruktivnu kritiku na ovaj članak ili ima kakav podatak koji je voljan ustupiti, dostupan sam na e-mail: drago.stokic@gmail.com  Nastavi čitati “Mjesta stradanja hrvatskih vojnika na kraju II. svjetskog rata i u poraću, u Požegi i bližoj okolici”

Da se nikada ne zaboravi

Dugo sam mislio da sam ovaj tekst zauvjek izgubio ili da sam sam ga možda samo sanjao… srećom, prošlog proljeća sam spasio dva stara hard diska i danas sam ga uspio “locirati”.

Ovaj tekst je zanimljivo svjedočanstvo iz prve ruke, mladića koji se kao izbjeglica našao u našoj Velikoj. Vrijedno ga je podijeliti i sačuvati kao vrijednu uspomenu na jedna teška vremena.

Tekst je prenesen  iz internet izdanja Derventskog lista iz 2002. g.. Autor teksta je Elvedin Hadžihasanović – Šiljo.

Da se nikada ne zaboravi
“POGLED PREKO RAMENA”

U ovom prilogu želja mi je pisati o ljudima i vremenima, te stvarima koje dolaze na površinu samo onda ako neka “golema” nevolja zadesi te ljude i prostore na kojima žive. Neće ovo biti vraćanje filma unazad da bi se pokušali dobiti odgovori ko je i za šta kriv-ko je uticao da nam se desila kataklizma ovakvih razmjera. Svađu je uvijek lako započeti, pogotovo među nama Balkancima. Kako ljude spominjati i hvaliti po njihovom dobru-to je kod nas, skoro pa, nemoguće. A vjerovali ili ne, i to se nekada zna desiti. Obično se desi onda i tamo gdje se čovjek najmanje nada, tamo gdje ni ne pomišlja da će mu biti pružena ruka dobrodošlice. Ovo je priča o jednom takvom slučaju koji se desio dok smo prolazili kroz najcrniju fazu svog postojanja, raseljeni i protjerani sa vlastitih ognjišta, poslani negdje odakle se više nikada ne bi trebali vratiti. Priča je ovo o Slavonskoj Požegi, o selima oko nje i predivnim ljudima koji, u teško vrijeme i za njih same, pronađoše dodatni atom snage da pomognu Bosancima, da pomognu Dervenćanima.Restoran-Mališčak

Nastavi čitati “Da se nikada ne zaboravi”

Raketiranje Velike 6. listopada 1991.

Sjećam se da je taj dan bilo lijepo vrijeme… klali smo nekog janjca, ne znam kojim povodom… i onda su naletjeli avioni. Vidio se plamen raketa i onda čule detonacije. Zatim se sjećam još trčanja do skloništa i pitanja u glavi, gdje su pale bombe, imali mrtvih… Tada sam imao punih 11 godina…

6. listopada oko 17 sati i 20 minuta iz JNA aviona  ispaljeno je 6 raketa na Starački dom u Velikoj i Mališćak (današnji HEP-ov centar za nastavu). U tom trenutku u domu se nalazilo oko 140 staraca i osoblje doma. Srećom rakete su eksplodirale desetak metara od doma i tako je izbjegnuta  prava tragedija. Na Domu je nastala materijalna šteta, a nekoliko staraca je lakše ozljeđeno (padovi i sl., ali ne od raketa). U blizini se nalazio i spremnik plina koji je isto, srećom, promašen.

O ovom napadu je izvjestio i Požeški list (fotografije ispod teksta), a tadašnji velički župnik Mirko Roginić u Spomenicu župe zapisao je sljedeće:

6. listopada navečer u 5,20 sati srpski (JNA) raketirali su MALIŠĆAK sa 6 raketa, ali dvije nisu eksplodirale. Ove, koje su eksplodirale kod Staračkog doma učinile su manju štetu, a starcima nije bilo ništa. Nastavi čitati “Raketiranje Velike 6. listopada 1991.”