Mjesta stradanja hrvatskih vojnika na kraju II. svjetskog rata i u poraću, u Požegi i bližoj okolici

Ovaj kratki članak trebao bi ukazati na dio lokacija u gradu Požegi i njenoj bližoj okolici na kojima se nalaze posmrtni ostatci poginulih ili ubijenih pripadnika  poražene Hrvatske vojske na završetku II. svjetskog rata, ali i u razdoblju nakon njega. Većina ovih lokacija gotovo je nepoznata široj javnosti, kao i detalji oko stradavanja.

Ovaj popis nije konačan i nastao je na temelju jednoga moga većeg projekta o žrtvama II. svjetskog rata i poraća koji još nije završen. Uz mjesta stradanja u članku je obrađena i spomen ploča u novoj Požeškoj gimnaziji. 

Prilikom pisanja članka koristio sam se dostupnom literaturom, te arhivskom građom iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, odjel u Požegi.  U ovom članku nisu navedeni pojedinačni izvori i sl. no koga zanima može mi se obratiti i vrlo rado ću mu dostaviti originalnu verziju sa svim navodima.

Ovaj članak, tj. popis, u budućnosti će sigurno doživjeti reviziju i nadopunu. Naime, vjerujem da sam uspio obraditi tek jedan mali djelić literature i  arhivske građe koji bi mogao biti koristan za ovu temu. Također bi bilo vrlo korisno da se izvrše sondiranja i iskapanja pojedinih lokacija, jer se ovako većina informacija temelji na iskazima svjedoka i za sada oskudnim informacijama iz arhivske građe.   

Ukoliko koji čitatelj ovog članka ima kakvu konstruktivnu kritiku na ovaj članak ili ima kakav podatak koji je voljan ustupiti, dostupan sam na e-mail: drago.stokic@gmail.com  Nastavi čitati “Mjesta stradanja hrvatskih vojnika na kraju II. svjetskog rata i u poraću, u Požegi i bližoj okolici”

U spomen!

Kraj listopada 1991. zavio je velički kraj u žalost. Tri mlada branitelja položila su živote na oltar domovine.

Na daruvarskom ratištu poginuo je Siniša Troha, a Zdravko Bešlić i Ivan Stožicki ubijeni su u Poljanskoj.

O svemu tome je tada pisao “Požeški list”.

Vječna im slava i hvala!

Nastavi čitati “U spomen!”

Da se nikada ne zaboravi

Dugo sam mislio da sam ovaj tekst zauvjek izgubio ili da sam sam ga možda samo sanjao… srećom, prošlog proljeća sam spasio dva stara hard diska i danas sam ga uspio “locirati”.

Ovaj tekst je zanimljivo svjedočanstvo iz prve ruke, mladića koji se kao izbjeglica našao u našoj Velikoj. Vrijedno ga je podijeliti i sačuvati kao vrijednu uspomenu na jedna teška vremena.

Tekst je prenesen  iz internet izdanja Derventskog lista iz 2002. g.. Autor teksta je Elvedin Hadžihasanović – Šiljo.

Da se nikada ne zaboravi
“POGLED PREKO RAMENA”

U ovom prilogu želja mi je pisati o ljudima i vremenima, te stvarima koje dolaze na površinu samo onda ako neka “golema” nevolja zadesi te ljude i prostore na kojima žive. Neće ovo biti vraćanje filma unazad da bi se pokušali dobiti odgovori ko je i za šta kriv-ko je uticao da nam se desila kataklizma ovakvih razmjera. Svađu je uvijek lako započeti, pogotovo među nama Balkancima. Kako ljude spominjati i hvaliti po njihovom dobru-to je kod nas, skoro pa, nemoguće. A vjerovali ili ne, i to se nekada zna desiti. Obično se desi onda i tamo gdje se čovjek najmanje nada, tamo gdje ni ne pomišlja da će mu biti pružena ruka dobrodošlice. Ovo je priča o jednom takvom slučaju koji se desio dok smo prolazili kroz najcrniju fazu svog postojanja, raseljeni i protjerani sa vlastitih ognjišta, poslani negdje odakle se više nikada ne bi trebali vratiti. Priča je ovo o Slavonskoj Požegi, o selima oko nje i predivnim ljudima koji, u teško vrijeme i za njih same, pronađoše dodatni atom snage da pomognu Bosancima, da pomognu Dervenćanima.Restoran-Mališčak

Nastavi čitati “Da se nikada ne zaboravi”

Raketiranje Velike 6. listopada 1991.

Sjećam se da je taj dan bilo lijepo vrijeme… klali smo nekog janjca, ne znam kojim povodom… i onda su naletjeli avioni. Vidio se plamen raketa i onda čule detonacije. Zatim se sjećam još trčanja do skloništa i pitanja u glavi, gdje su pale bombe, imali mrtvih… Tada sam imao punih 11 godina…

6. listopada oko 17 sati i 20 minuta iz JNA aviona  ispaljeno je 6 raketa na Starački dom u Velikoj i Mališćak (današnji HEP-ov centar za nastavu). U tom trenutku u domu se nalazilo oko 140 staraca i osoblje doma. Srećom rakete su eksplodirale desetak metara od doma i tako je izbjegnuta  prava tragedija. Na Domu je nastala materijalna šteta, a nekoliko staraca je lakše ozljeđeno (padovi i sl., ali ne od raketa). U blizini se nalazio i spremnik plina koji je isto, srećom, promašen.

O ovom napadu je izvjestio i Požeški list (fotografije ispod teksta), a tadašnji velički župnik Mirko Roginić u Spomenicu župe zapisao je sljedeće:

6. listopada navečer u 5,20 sati srpski (JNA) raketirali su MALIŠĆAK sa 6 raketa, ali dvije nisu eksplodirale. Ove, koje su eksplodirale kod Staračkog doma učinile su manju štetu, a starcima nije bilo ništa. Nastavi čitati “Raketiranje Velike 6. listopada 1991.”

VOĆIN – 25 GODINA OD SRPSKOG ZLOČINA NAD HRVATSKIM CIVILIMA

Ovaj članak je napisan za i objavljen na stranicama www.croatiarediviva.com povodom 25 godina od stradanja voćinskih civila od strane četničkih bandita. Kako se Voćin nalazi blizu Velike smatram da ima smisla ga objaviti i na ovim stranicama.

Ove godine navršava se 25 godina od strašnog zločina nad civilima u Voćinu i okolici koji su počinili četnički banditi 13. prosinca 1991. godine.

Voćin - pokolj civi
Nastavi čitati “VOĆIN – 25 GODINA OD SRPSKOG ZLOČINA NAD HRVATSKIM CIVILIMA”

KRATAK OSVRT NA 100. GODIŠNJICU OTVORENJA PRUGE POŽEGA-VELIKA I NA 100 GODINA OD POČETKA PRVOGA SVJETSKOGA RATA*

Prošle godine, kada je u organizaciji OTK “Velikaši” organizirana prva vožnja starodobnih bicikala, napisao sam kratki članak povodom stote obljetnice otvorenja pruge Požega-Velika i stote godišnjice početka I. svjetskog rata. Ta vožnja je nažalost bila jedina organizirana proslava ove dvije obljetnice u našem mjestu iako su ovakva dva velika događaja svakako zaslužila veću pažnju. Nastavi čitati “KRATAK OSVRT NA 100. GODIŠNJICU OTVORENJA PRUGE POŽEGA-VELIKA I NA 100 GODINA OD POČETKA PRVOGA SVJETSKOGA RATA*”