„O Betleme grade slavni od Boga najveći si ti od grada svakoga; Jer iz tebe nam izađe vojvoda, Isus dragi Davidova poroda…“
Betlehem, grad u kojemu se rodio Isus, često je spominjan u božićno vrijeme. Čujemo o njemu u crkvenim čitanjima, pjesmama, igrokazima i recitacijama. Vjerojatno bi mnogi željeli posjetiti ga, ali većini to, nažalost, ostaje samo neostvarena želje.
Dana 22. lipnja 2022. sudjelovao sam na II. međunarodnom znanstvenom skupu: Važnost europskoga sjećanja za europsku budućnost: Komunistički zločini. Održao sam izlaganje (online) pod nazivom “Prikrivrena grobišta Požeštine”. Skup je organizirao Fakultet hrvatskih studija uz potporu i pokroviteljstvo Ministarstva znanosti i obrazovanje te Zaklade Konrad Adenauer.
Ovih dana navršava se pedeset godinka od katastrofalnih poplava 1972. godine koje su zahvatile Veliku i veliki dio Požeštine. Kako navodi Požeški list, u posebnom izdanju od 2.IX.1972. godine, monsunske su kiše padale od 20. do 27. srpnja te su prouzročile poplave diljem Požeštine.
Jako je nevrijeme 20. srpnja zahvatilo Orljavac a potom dva dana kasnije, 22. srpnja, prolom oblaka zahvatio je područje sliva potoka Komušanac koji tada plavi južni dio Požege. Treći prolom oblaka dogodio se 23. srpnja nad jugozapadnim dijelom grada pri čemu potok Vučjak plavi i samo središte Požege.
6. rujna 1981. godine na dan sv. Mihaela, kardinal Franjo Šeper blaslovio je obnovljenu stražemanačku župnu crkvu. Tadašnji župnik Josip Devčić, želeći umjetnički oplemeniti crkvu, dao je izraditi mozaik na kojemu su se našli i kardinal Alojzije Stepinac, Ivan Merz, hrvatski vladari Tomislav, Krešimir i Zvonimir. Mozaik je izradio Ante Starčević, akademski kipar iz Zagreba, a recital “Slava Mihaela, čuvara mira” na misnom slavlju pri posveti crkve izveo je Zlatko Tomičić.
Ove godine, 2. prosinca navršava se 30 godina od tragične pogibije 11 hrvatskih sokolova, kako ih je na komemoraciji u Požegi nazvao general Miljenko Crnjac (1). Toga dana od strane četnika iz zasjede su ubijeni:
DAVOR DRAGIĆ, časnički namjesnik, pripadnik 63. „A“ samostalne bojne ZNG, 1. bojne na dužnosti vojnika. Rođen je 7.listopada 1969.godine u Pleternici, sin je Ivanke i Nike, elektrotehničar po struci. Bio je oženjen, otac je kćeri Ines. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
JOZO KOUTNI, bojnik, pripadnik 63. „A“ samostalne bojne ZNG, 1. bojne na dužnosti zamjenika zapovjednika bojne. Rođen je 16.travnja 1962.godine u Golobrdcima, sin je Anice i Stjepana. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
TADE NIKIĆ, pukovnik, pripadnik 63. „A“ samostalne bojne ZNG, na dužnosti stožernog djelatnika 123. brigade. Rođen je 15.veljače 1959.godine, otac je kćerki Ane, Ines i sina Josipa. . Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
BRANKO PEĆI, časnički namjesni, pripadnik 63. „A“ samostalne bojne ZNG, 1. bojne na dužnosti vojnika. Rođen je 10.studenog 1956.godine u Požegi, sin je Kate i Stjepana te otac kćeri Katarine i sina Stjepana. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
DAMIR PIŠMIŠ, časnički namjesnik, pripadnik 63. „A“ samostalne bojne ZNG, 1. bojne na dužnosti vojnika. Rođen je 15.svibnja 1966.godine u Požegi, sin je Mire i Ivana, po zanimanju kuhar. Otac je sina Vjekoslava i kćeri Katarine. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
TOMO PERIĆ, časnički namjesnik, pripadnik 63. „A“ samostalne bojne ZNG, 1. bojne na dužnosti vojnika. Rođen je 11.prosinca 1969.godine u Resniku, sin je Janje i Ante, po zanimanju traktorista. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
TOMISLAV PRANJKOVIĆ, časnički namjesnik, pripadnik 63. „A“ samostalne bojne ZNG, voda vojne policije na dužnosti vojnika. Rođen je 17.studenoga 1965.godine. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
VINKO TOMAŠEVIĆ, bojnik, pripadnik 63. „A“ samostalne bojne ZNG, voda vojne policije na dužnosti vojnika. Rođen je 18.srpnja 1971.godine, otac je kćeri Anđeline i sina Ivana. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
IVICA ZLOMISLIĆ,časnički namjesnik, , pripadnik 63. „A“ samostalne bojne ZNG, 1. bojne na dužnosti vojnika. Rođen je 26.ožujka 1967.godine u Radovancima, otac je sina Leonarda. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
ANĐELKO TULE, časnički namjesnik, Odred veze GSHV. Rođen je 12. svibnja 1970. u Tuzli (Bosna i Hercegovina).
TOMISLAV VUŽIĆ – MOHENSKI, časnički namjesnik, Odred veze GSHV. Rođen je 16. travnja 1971. godine u Zagrebu. Sin jedinac Vilima i Ane, rođene Pokas, po zanimanju je bio elektrotehničar.
Ove godine, 23. svibnja, navršilo se punih sto godina od smrti feldmaršala Svetozara Borojevića1. Iako nije bio Požežanin, niti iz požeškoga kraja, Borojević je na neki način vezan i za naš kraj. U Požegi i okolici je boravio najmanje dva puta za vrijeme vojnih vježbi (1907. i 1910.), a pod njegovom komandom borili su se i ginuli vojnici iz našega kraja. Želio sam se više posvetiti Borojeviću i njegovim vezama sa našim krajem, ali zbog obaveza i trenutne situacije sa Coronom to nažalost nisam uspio. Prelistavajući neke zabilješke prisjetio sam se jednog zanimljivog teksta kojega je Ivan Jakovina2 objavio u svojoj knjizi “Svaštara Maloga Pajde”3. Tekst je vrlo zanimljiv i vrijedan, pa sam odlučio iskoristiti ga povodom ove obljetnice. Za nas Veličane posebno je interesantno što je Borojević ostavio traga i u našem selu. Svi oni koji žele saznati više o feldmaršalu Borojeviću mogu pronaći mnoštvo podataka na poveznicama ispod teksta.
18.11. ove godine navršava se 106 godina od izgradnje i puštanja u promet pruge Požega-Velika. Nije okrugla godišnjica, ali koristim i ovu priliku da ukažem na jedan „problem“.
Kroz povijest svijetom su harale razne boleštine koje su odnijele mnoge živote. Takve pošasti nisu zaobilazile niti našu Veliku. Velečasni Mirko Roginić u “Dodatku” knjige “Velika” (Paškal Cvekan, Velika, 1982. godina) navodi tako da je 1904. godine umrlo 30 djece od šarlaha, a da je 1915. vladala kolera. Na internetskom portalu 034portal.hr možemo čitati tekst“Požega u doba epidemije 1739. godine” u kojemu Dražen Muljević opisuje kako je bilo kada je kuga zahvatila Požegu i okolicu. Dakle, nevolje, ratovi, pošasti, bolesti nisu ništa novo, samo smo mi “novi” pa ne pamtimo ono što je nekada bilo. Tako je i danas sa ovom nesretnom Coronom…
Za veličane je posebno zanimljiv zapis u Spomenici župe Velika o tome kako je tadašnji župnik Ivan Vukelić* bio u karanteni, a od kolere je tada umro velički zvonar Tomo Zvekić. Ovdje donosim prijepis dijela teksta iz Spomenice u kojem župnik Vukelić opisuje događaje oko smrti zvonara i svoje izolacije u župnom stanu:
“… Spomena je vrijedno, da je u župnom stanu te godine početkom srpnja obolio na koleri Tomo Zvekić iz Velike, crkveni tutor i zvonar. Preko noći pozlilo mu, a sutradan prevezen u svoju kuću preminuo je u 3 s. poslijepodne. Uslijed toga, nakon što je liječnik ustanovio simptome kolere, bio je i župnik i svi ukućani njegovi internirani u karantenu i nisu iz stana smjeli nikamo na cestu. Dakako da je pritom, kao i obično u takovima prilikama, bilo svakojakih liječničkih odredbi, da im se samo nasmiješ.
Tako župnik nije smio na ulicu – ali u crkvu je smio i tamo obavljao svoju službu, dakako u doticaju sa župljanima, s kojima nije smio doći blizu na ulici. Bili su to dani za pisca ovih redaka vrlo teški i neugodni. Najviše zato, što se kao župnik nije smio pohadjati, odnosno providiti bolesne župljane te su nekoji umrli bez vjerske utjehe – sine cruce et luce. Takav bio Befehl – makar se župnik potuživao na ovlačujuće faktore ali nije bilo (nečitko) i tako 15 dana morade župnik biti kao u zatvoru. Hvala Bogu i zato! …”
Nažalost nije mi poznato koliko je veličana umrlo od kolere. Trebalo bi proći kroz Maticu umrlih za 1915. i istražiti to pitanje. Također, za Veliku tj. župu sv. Augustina do sada nije napravljen popis poginulih u Prvom svjetskom ratu. Dakle, za povjesničare ili one za one koji su voljni istraživati puno je još posla oko veličke povijesti.
Eto, toliko za ovaj put… do neke nove prilike i novoga teksta.
Drago Štokić
*Ivan Vukelić (*22.VII.1869., +1.IV.1930.). Rođen je u Gospiću, Senjsko-modruška biskupija. Svećenički red primio je 1893. Bio je duhovni pomoćnik Anti Abjanoviću u Martinskoj Vesi, zatim u Svetom Đurđu Ludbreškom i Lipniku. Kao upravitelj župe službuje u Pleternici (1901.-1902.), te je župnik u Velikoj (1902.-1930.). Umro je od raka u bolnici u Zagrebu. Pokopan je na mirogoju. Izvor: Stjepan Razum, Leksikon svećenika Zagrebačke metropolije (u pripremi).
Prije nekog vremena od kolege Vjeke Krambergera dobio sam na poklon, jedan bunt čestitki. Našlo se tu čestitki za razne prigode i blagdane, za Uskrs, za imendane te za Božić. Preslagujući prije neki dan kutiju sa mojim starinama, “naletio” sam i na te čestitke i pomislih zašto ih ne pokazati i drugima, a i Božić je uskoro. Nastavi čitati “Božićne čestitke”→
Preslagujući neke moje memorabilije naletih na značku NK Papuk koja je izdana povodom 50 obljetnice osnutka, 1979. godine. I onda mi sine u glavi, čekaj, sada je 2019. i to znači NK Papuk slavi ove godine 90. rođendan! Lijepa obljetnica… odmah sam još malo prekopao po kutiji i pronađoh po još koju zanimljivu stvarčicu. Nažalost nemam knjigu koja je izdana povodom te obljetnice, to mi nedostaje za neki smisleniji i duži tekst. Požeške Novine su tih godina izvještavale jedino o nogometnim klubovima iz grada, a o ostalim klubovima možemo saznati većinom usputno, vezano uz neku proslavu ili slično. Nastavi čitati “NK Papuk – 90 godina”→